U strogom centru grada, na samoj aveniji Zagrebačka cesta 194, stoji kućna zgradica u čijem prizemlju već godinama mirno puca kamin restorana Boris Bandić. Nije to mjesto za modne kulinarske eksperimente, već za one koji se žele vratiti na tanjur koji podsjeća na baku i nedjeljni obiteljski ručak. Umjesto glazbene pozadine tu dominira zvuk noža koji odvaja meso s kosti i tiho klokotanje juhe u loncu.
Prostor koji odiše domom
Unutra vlada polumrak: tamni hrastovi stolovi, stolice s prešivenim sjenama i zidovi ozbukani dekorativnim ciglama koje su nekada krasile zagrebačke podrume. Kad se otvore prozori, u restoran ulazi miris lipanjeg drveta s roštilja i lagani zagrebački promet. Ljubitelji svježeg zraka mogu sjesti na pločnik ispred lokala, gdje stolove čuva stari kostanj koji u listopadu šušti po stolnjacima.
Parking nije problem – iza zgrade se prostire prostrani dvorišni prostor bez naplate, što je u ovom dijelu grada prava rijetkost. Do tržnice na Trešnjevci ima deset minuta lagane vožnje, a do tramvajske stanice tek tri minute pješke, pa se ovdje lako svrati i poslije posla.
Jela koja se pamte
Karta nije dugačka, ali svaka stavka ima svoju priču. Meso za ćevape dolazi iz Slavonije, a mljeveno je istog jutra. Janjetina se peče na ražnju koji se okreće tri sata, dok se na dnu limene posude kuha krumpir u masnom soku – jednostavno, ali zasitno. Zagrebački odrezak ovdje nije tanko batancano mesno rolade, već debeo komad telećeg filea punjen šunkom i sirom, paniran u krušne mrvice koje sam gazda Bandić još uvijek sam melje u staroj mlinčići.
Kobasice su dimljene u susjedovoj kućnoj dimnici, a prežgana se služi u šalici iz koje se još uvijek vidi otisak usana bivših gostiju. Kao prilog idu domaći njoki, blago kiseli kupus iz Varaždinske zelene šume i mladi krumpir s koprom koji se bere na vrtu pokraj Samobora. Desert? Štrudla od jabuka toliko tanaka da kroz nju prozire svjetlost, poslužena topla s kuglicom sladoleda od mijeha.
Radno vrijeme i savjeti
Vrata su otvorena od utorka do subote od podneva do 22 sata, a nedjeljom se služi ručak od 11 do 16 sati. Ponedjeljak je rezerviran za odmor osoblja i temeljito čišćenje kuhinje. Rezervacije nisu obavezne, ali ih preporučujemo za vikende jer se stolovi brzo popune obiteljima koje slave krštenice, mature i godišnjice. Cijene su razumne: glavno jelo košta oko 90 kuna, a za tri hoda s pićem rijetko tko ostavi više od 200 kuna po osobi.
Ako želite osjetiti pravi zagrebački duh, naručite beštiju – gulaš koji se kuha tek kada gazda sazna da dolazi stari klijent. Uz njega poput crno vino iz Kutjeva koje nije na karti, ali se uvijek nađe u podrumu. I ne zaboravite zagristi domaći kruh: još je
