Netflixov ‘Uglies’ 2024: CGI Blamaža i Prazna Priča?

Netflixov najnoviji pokušaj u žanru YA distopije, Uglies, ne izaziva samo kolutanje očima već i lavinu negativnih recenzija. Film se oslanja na irelevantne klišeje i loše CGI efekte, što rezultira jednom potpuno zbrkanom pričom. Čak i ako ga pogledaš iz znatiželje, nećeš moći ignorirati plitkost i neuvjerljivost kojom obiluje. Dok se protagonist bori protiv društva opsjednutog ljepotom, publika bori se s lošim scenama i dijalozima koji kao da su ispali iz školske predstave. U današnje vrijeme, kritika ima važnu ulogu u filmskoj industriji, a Uglies nas podsjeća da ne smijemo zaboraviti njezinu važnost – inače ćemo završiti s ovakvim proizvodima. Ako si mislio da ništa ne može biti gore, Uglies te upravo razuvjerava.

Kratak pregled filma ‘Uglies’

“Uglies” je film koji bi vas trebao držati na rubu sjedala, ali zbog raznih problema, često ga više aplaudirate zbog ironije nego zbog interesa. Ako volite filmove s tematikom društvene distopije, možda ćete uživati, ali budite spremni na dosta nevjerovatnih scena i ne baš uvjerljivih efekata.

Radnja i likovi

Postavka filma smještena je u društvu gdje su svi pod pritiskom da budu savršeni. Naši glavni likovi uključuju Tally, mladu djevojku koja se priprema za operaciju koja će je učiniti “lijepom”. Međutim, Tally počinje sumnjati u istinitost svijeta oko sebe.

• Tally Youngblood – Naša heroina koja otkriva da je ljepota u očima promatrača, i to doslovno.
• Shay – Prijateljica koja bježi iz grada kako bi izbjegla operaciju, izazivajući Tallyne sumnje.
• Dr. Cable – Antagonist koji personificira restriktivne društvene norme.

Film prati Tallynu borbu između prihvaćanja društvenih normi i potrazi za vlastitom identitetom. Ako ste zainteresirani za više, možete pročitati recenziju na Rogerebert.com.

Tematska usmjerenost

“Uglies” se ponosi time što istražuje LGBTQ+ teme, no pitanje je, koliko uspješno? Na papiru je sve u redu, ali u stvarnosti likovi su plitki, a dijalozi često neugodno loši. Publika je podijeljena; neki smatraju da se film pretvara bez stvarne namjere, dok drugi pozdravljaju svaki pokušaj.

• Prikaz LGBTQ+ tema: Film nastoji pokazati raznolikost i prihvaćanje, no često se izgubi u klišejima.
• Reakcija publike: Ponekad se čini kao da je stavljen naglasak na temu samo za ‘tick-box’ efekt, a ne kao stvarna narativna odluka.

Za one koji žele istražiti kako bi prava LGBTQ+ reprezentacija trebala izgledati u filmovima, preporučujemo ovo istraživanje najboljih LGBTQ+ filmova na Rotten Tomatoes.

“Ideja je dobra, izvedba… pa, recimo da je potrebna dodatna poliranja,” mogla bi biti vaša misao nakon gledanja. Brojni problemi s CGI-jem i jednostavna priča možda će vas ostaviti vrtoglavim, no ako ništa drugo, bar je zabavno smijati se pokušajima.

Problemi s CGI-jem

Za mnoge gledatelje, dobar CGI može biti kao šlag na torti, ali kada je loš, to može biti prava noćna mora. U najnovijem filmu “Uglies” iz 2024. godine, CGI scene su jedna od glavnih zamjerki. Kako bi se bolje razumjelo zašto, istražimo što to znači.

Nerealni vizuali

Pitati se zašto određene CGI scene izgledaju katastrofalno nije nova tema, ali “Uglies” podiže tu frustraciju na novu razinu. Primjerice, u sceni gdje protagonist pokušava proći kroz virtualnu džunglu, sve izgleda tako umjetno da je lako zaboraviti na trenutak misije. Kako piše i The Daily Star, prekomjerna upotreba CGI-a često dovodi do nedostatka supstance. Umjesto da privuče pažnju, ona je odbija i ostavlja publiku da se osjeća kao da gledaju loše animirani crtić, a ne ozbiljan filmski projekt.

• Jako izraženi kontrasti i nerealne teksture
• Neprirodno osvjetljenje koje se ne poklapa s likovima
• Pokreti objekata koji izgledaju previše ‘glatko’ i bez stvarne težine

Nerealni vizuali izazivaju jezu i iritaciju, umjesto da doprinesu atmosferi.

Usporedba s drugim sličnim filmovima

Filmovi poput “Hunger Games” i “Divergent” također se oslanjaju na CGI, ali obično uspijevaju zadržati ravnotežu između stvarnog i virtualnog svijeta. Dok u filmu “Uglies”, CGI scene često djeluju kao loše zalijepljene naljepnice na stvarne pozadine, ti drugi filmovi čine da integracija izgleda prirodnije i suptilnije.

• “Hunger Games” (2012 – 2015): Koristi CGI za stvaranje distopijske atmosfere, ali uz oslonac na praktične efekte koji poboljšavaju realizam.
• “Divergent” (2014 – 2016): Oslanja se na CGI za futurističko okruženje, ali ne zaboravlja na razvoj likova i priče.

Kod “Uglies”, CGI je toliko iskorišten da film postaje gotovo neprepoznatljiv, gubeći emocionalnu dubinu i privlačnost koju drugi slični filmovi uspijevaju zadržati. Čini se da je ovdje CGI više šteta nego korist.

Plitka priča

Film “Uglies” (2024) ostavlja gledatelje frustriranima zbog svoje plitke priče koja ne uspijeva uhvatiti pažnju na pravi način. Iako je tematski obećavajuć, razvoj radnje i likova ne zadovoljava ni minimalna očekivanja gledatelja. Ova sekcija će razmotriti glavne nedostatke u zapletu i karakterizaciji.

Predvidljiv zaplet

Jedan od najvećih problema s “Uglies” je kako se priča odvija kao da ste je već gledali tisuću puta. Od samog početka jasno je u kojem će smjeru radnja ići, bez ikakvih iznenađenja koja bi mogla zadržati interes publike. Zamislite da idete na izlet s GPS-om koji vam stalno govori gdje se nalazite; sve uzbuđenje nestaje jer već unaprijed znate gdje ćete završiti.

• Klasične kliše linije: Likovi izgovaraju predvidljive rečenice koje smo već čuli u bezbroj drugih filmova. Joey King u Netflixovom filmu Uglies nije kriva za ovaj problem, već scenarij koji nema nikakvu dubinu.
• Narativ bez napetosti: Uglavnom znamo točno što će se dogoditi sljedeće, pa se čini kao da samo čekamo da već jednom dođe do kraja. Ovo stvara osjećaj dosade i neangažiranosti kod gledatelja.

Nedostatak karakterizacije

Kako očekivati da se publika poveže s likovima kada su jedva više od šablonskih figura? Likovi su tanki poput papira, bez stvarne dubine ili motivacije. To je kao da vam daju kartonski izrez koji treba glumiti stvarnog čovjeka.

• Površni likovi: Gledatelji ne dobivaju priliku da se emocionalno povežu ili čak razumiju likove. Kritika filmova s nedostatkom karakterizacije ukazuje na učinak koji to ima na publiku; bez razumijevanja, ti likovi su jednostavno nebitni.
• Neuvjerljive interakcije: Interakcije među likovima su često drvene i umjetne, kao da je scenarij napisan bez stvarnog razumijevanja ljudskih emocija ili odnosa. To gledatelju otežava da se ikako brine o ishodu priče.

Plitka priča “Uglies” ispunjena je prazninama koje ni najbolji CGI ne može popuniti. Bez obzira koliko je film tehnološki napredan, priča ostaje najslabiji i najkritičniji aspekt filma.

Reakcija kritičara i publike

Film “Uglies” iz 2024. godine izazvao je brojne reakcije među kritičarima i publikom. Iako su očekivanja bila visoka zbog popularnosti knjige, čini se da su mnogi gledatelji ostali razočarani. Ovdje ćemo istražiti kako su kritičari i publika reagirali na film.

Negativne recenzije

Kritičari nisu štedjeli riječi kad je došlo do izražavanja nezadovoljstva s “Uglies”. Posebno su istaknuli plitku priču i loše CGI efekte. Primjerice, Roger Ebert primjećuje da je film “Orwellovska priča sa slabom uvjerljivošću” i smatra ga razočaravajućim dodatkom YA distopijskog žanra. S druge strane, Decider opisuje film kao “opterećen klišejima žanra”. Ovi komentari jasno pokazuju kako je film daleko od očekivanja koja su mnoga fanovi imali.

Forum rasprave

Na društvenim mrežama i forumima, reakcije su bile podjednako burne. Na Redditu, korisnici su bili podijeljeni. Neki su film smatrali dovoljno zabavnim, dok su drugi kritizirali njegovu površnost. Također, na IMDb-u, gledatelji spominju kako je film izgledao kao “Hunger Games za djecu”, što je za mnoge bio veliki minus.

Ako ste među onima koji cijene dobru priču i kvalitetne specijalne efekte, možda ćete htjeti preskočiti ovaj naslov. Ako ništa drugo, “Uglies” pruža zanimljivu temu za raspravu među ljubiteljima filmova i književnosti.

Zaključak

Film Uglies na Netflixu, unatoč svojim ambicijama, završava kao još jedan pokušaj YA distopijskog filma koji nije uspio. CGI je ispod prosjeka, priča nema dubinu, a ukupna izvedba ostavlja gledatelje hladnima.

Kritičari su brzo uočili nedostatke, a gledatelji nisu impresionirani nerealnošću prikazanog svijeta. Humor često nadjačava ozbiljnu priču, što može biti i zabavno, ali ne može spasiti cijeli film.

Gledatelji koji su očekivali nešto novo i uzbudljivo mogu se osjećati razočarano. Možda je vrijeme da Netflix preispita svoj pristup i pruži publici sadržaj koji zaista ostavlja dugotrajan dojam.

Što vi mislite o ovom filmu? Podijelite svoja razmišljanja u komentarima i recite nam koju biste knjigu bolje vidjeli na ekranu.