Duboko pod morем: hrabrost i odiseja Franka Crilleya koji je osvojio Medalju časti

U prvim desetljećima prošlog stoljeća američka mornarica suočila se s izazovima koji su nadilazili obične uvjete službe. Sa zadatkom spašavanja potonulih podmornica i otkrivanja uzroka njihovih nesreća stajao je rizik koji su rijetki bili spremni preuzeti. Među njima se istaknuo Frank Crilley, mladić od svega 16 godina kada je kročio u američku mornaricu 1900. godine. Kao glavni topnički časnik u eksperimentalnom potapajućem timu, Crilley je 1915. godine postao dio misije koja će ostaviti neizbrisiv trag u povijesti ronilačkih pothvata i vojne hrabrosti. Njegova hrabrost pod vodom nagrađena je Najvišim odlikovanjem – Medaljom časti – za djelo koje je nadmašilo granice ljudskih mogućnosti.

Tko je bio Frank Crilley

Frank Crilley rođen je na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće i ubrzo je odrastao uz brodove i zvuk motora. U dobi od 16 godina pridružio se United States Navyu, gdje je kroz godine stekao reputaciju vrijednog i hrabrog službenika. U sredini 1910-ih bio je uvršten u eksperimentalni potapajući tim, zadužen za pretrage i tehničke provjere potopnih sustava. Ta skupina suočavala se s izuzetno teškim uvjetima: oklopljene posade, niska temperatura morа i opasna ronilačka oprema koje je bilo potrebno koristiti na velikim dubinama. Crilley je kroz taj period pokazao iznimnu ozbiljnost, preciznost i spremnost na najveći rizik kako bi se spasili životi posade na potonulim plovnim konstrukcijama.

Potraga za USS F-4 i izazovi misije

Najdramatičniji trenutak u Crilleyevoj karijeri dogodio se 1915. godine kada je američka podmornica USS F-4 potonula tijekom operacije Istraživanja uz obalu Havaja. U trenutku potonuće na plovilu je bilo 21 član posade. Razloga za podizanje broda bilo je više: utvrditi uzrok nesreće, otkriti što je pošlo po zlu te spriječiti gubitak života u budućim operacijama. Mornarica se obratila Crilleyu i njegovom timu za pomoć kako bi se izvedena operacija dovršila uspješno.

Crilley je obavio svoje ronioca s visokim nagnutanjem prema riziku. U sredinom travnja 1915. godine, zajedno s još četvero ronioca, spustio se na dubinu od otprilike 93 metra – dubinu koja je u to vrijeme predstavljala rekord u potapajućim operacijama. Tijekom tog skoka Crilley je dosegnuo dubinu koja je premašila ograničenja današnjih rekreacijskih potopa, a procjenjuje se da je bio znatno dublje od onoga što bi se tada smatralo sigurnom. Prilikom potapanja je korištena i kompresijska komora te prisustvo liječnika, uz standardnu potapajuću opremu.

Podmornica je pronađena uspravna na morskom dnu. Pokušaji podizanja zahtijevali su složeni rad: skupe i složene mornaričke procedure, vođene kabelima, koji su se trebali postaviti i spojiti kako bi se brod riješen s dna. Taj proces je trajao više sati i predstavljao je jedan od najzahtjevnijih trenutaka u roniocu. Upravo ta hrabrost i stručnost Franka Crilleya i njegovih kolega omogućili su da se F-4 eventualno povrati na površinu i istraži uzrok nesreće.

Postignuće i nasljeđe

Crilleyjeva hrabrost nije ostala nezamijećena. Za svoje djelo tijekom misije potapanja USS F-4, i općenito za značajan doprinos potapanjima i spašavanjima u opasnim uvjetima, dobio je Medalju časti. Bio je jedan od 121 pripadnika američke vojske koji su tijekom Prvog svjetskog rata odlikovani ovim najvišim odlikovanjem. Njegova je priča postala simbolom izdržljivosti, preciznosti i spremnosti da se stavi život na kocku kako bi se spasili drugi.

Napretku u potapanjima i istraživačkim misijama prišivaju se i tehničke lekcije koje su ostavile trag na buduće generacije ronilačkih stručnjaka. Crilleyjeva sposobnost da ostane smiren pod vodom, razmišljanje pod pritiskom i sposobnost da surađuje s timom – sve su to karakteristike koje su pridonijele uspjehu ove misije, ali i općem napretku vrhunskih tehnika ronjenja i podvodnog spašavanja.