U posljednjih nekoliko godina, rastuće geopolitičke nesigurnosti i znatno porast cijena fosilnih goriva potaknuli su mnoge države da traže pouzdane alternative za proizvodnju električne energije. Nuklearna energija, iako izuzetno učinkovita, ostaje predmet rasprava zbog povijesnih nesreća i dugoročnih posljedica za okoliš i društvo. S druge strane, obnovljivi izvori poput vjetra i sunca privlače pažnju jer su ekološki prihvatljiviji, ali pitanje je koliko je njih zapravo potrebno da zamijene jedan prosječan nuklearni reaktor.
Prosječni nuklearni pogon u svijetu proizvodi otprilike 900 megavata električne energije. Takav kapacitet omogućuje opskrbu stotinama tisuća kućanstava, a reaktor radi gotovo neprekidno, s faktorom kapaciteta bliskim 100 % tijekom cijele godine. Ova stalna proizvodnja čini nuklearnu energiju izuzetno pouzdanim izvorom, iako je cijena izgradnje i održavanja visoka, a sigurnosni rizici neizbježni.
Prema podacima stručnjaka s Massachusetts Institute of Technology (MIT), da bi se postigla ista godišnja proizvodnja kao kod jednog nuklearnog reaktora od 900 MW, potrebno je izgraditi otprilike 800 vjetroturbina. Ovaj broj proizlazi iz prosječnog kapaciteta vjetroturbine od oko 1,1 MW i faktora kapaciteta od 30 % – što znači da turbina u prosjeku proizvodi samo trećinu svoje nominalne snage zbog varijabilnosti vjetra.
Svaka vjetroturbina zauzima oko 0,5 do 1 hektara prostora, a uz dodatne zahtjeve za razmakom između jedinica, 800 turbina bi zahtijevalo između 400 i 800 hektara zemljišta. Ovo je značajna razlika u odnosu na nuklearni pogon, koji zauzima relativno mali prostor u usporedbi s brojem kućanstava koje opskrbljuje.
