AMOLED tehnologija, odnosno organska svjetleća dioda s aktivnim matricama, postala je dominantna u mobilnim uređajima zbog svoje iznimne gustoće piksela, visokog kontrasta i mogućnosti prikaza dubokih crnih tonova. U pametnim telefonima, gdje je veličina zaslona ograničena, proizvođači mogu iskoristiti prednosti OLED‑a bez značajnih kompromisa u potrošnji energije, jer se zaslon aktivira samo po potrebi, a statički prikaz ne opterećuje bateriju. Uz to, potrošači očekuju izvanrednu kvalitetu slike na malim ekranima, što dodatno potiče razvoj i usvajanje ove tehnologije u mobilnom segmentu.
U televizijskim uređajima, međutim, dominiraju druge tehnologije poput LCD‑a s LED podsvjetlom i QLED‑a, koje nude veće dimenzije zaslona po prihvatljivoj cijeni. Proizvodnja velikih AMOLED panela zahtijeva složene procese taloženja organskih materijala, što značajno podiže trošak po kvadratnom metru. Također, organski slojevi su podložni degradaciji pod dugotrajnim izlaganjem visokim svjetlosnim intenzitetima, što može skratiti životni vijek televizora koji se koristi satima dnevno. Zbog ovih faktora proizvođači televizora radije biraju tehnologije koje su ekonomski isplativije i dugotrajnije, a istovremeno zadovoljavaju zahtjeve gledatelja za visokom svjetlinom i širokim rasponom boja.
Još jedan važan aspekt je tržišna potražnja. Potrošači su spremni platiti premium cijenu za vrhunski mobilni uređaj s izvanrednim zaslonom, dok je kod televizora cijena ključni faktor pri odabiru. Stoga proizvođači nastoje optimizirati omjer cijene i performansi, što dovodi do odabira LCD‑ ili QLED‑ tehnologija koje nude dobru kvalitetu slike uz niže troškove proizvodnje i održavanja. Iako se u budućnosti očekuje daljnji razvoj OLED‑a za velike ekrane, trenutno su tehnički i ekonomski izazovi glavni razlozi zašto televizori ne koriste AMOLED tehnologiju na istoj razini kao pametni telefoni.
