U današnjem svijetu gotovo svaki proizvod nosi niz oznaka i simbola koji na prvi pogled izgledaju kao čudni kodovi. Ipak, svaka od tih oznaka ima konkretan razlog – ona potvrđuje da je proizvod prošao određene provjere i da zadovoljava propise koji vrijede na određenim tržištima. Jedna od takvih oznaka koja sve više dolazi u susret potrošačima je EAC. U nastavku ćemo objasniti što ova oznaka znači, kako se dobiva i zašto je važna za kupce i proizvođače.
Podrijetlo i značenje oznake EAC
Oznaka EAC (skraćenica od Eurasian Conformity) predstavlja potvrdu da je proizvod usklađen s tehničkim propisima koji su uspostavili članovi Euroazijskog gospodarskog prostora (EAEU). Taj prostor čine Rusija, Bjelorusija, Kazahstan, Kirgistan i Armenija. Kada proizvod nosi EAC oznaku, to znači da je zadovoljen niz sigurnosnih i ekoloških zahtjeva koji su zajednički za sve ove zemlje.
U osnovi, EAC je analogna europskoj oznaci CE, ali se primjenjuje na tržištu istočnog dijela Europe. Propisi na kojima se temelji EAC često proizlaze iz nacionalnih standarda, poput ruskog GOST‑R ili kazahskog GOST‑K, a sveukupno obuhvaćaju 52 tehnička regulativa koje pokrivaju različite skupine proizvoda – od elektroničkih uređaja do građevinskih materijala.
Kako se dobiva certifikat EAC
Postoje tri osnovna načina na koja proizvođač ili uvoznik može dobiti EAC oznaku, a odabir metode ovisi o vrsti proizvoda i o tome iz koje zemlje dolazi.
- Certifikat sukladnosti (Certificate of Conformity) – izdaje ovlašteni laboratorij ili certifikacijska kuća nakon što je proizvod podvrgnut detaljnim ispitivanjima. Ovaj certifikat je obavezan za proizvode koji se smatraju visokorizičnim ili za koje propisi zahtijevaju strožu kontrolu.
- Izjava o sukladnosti (Declaration of Conformity) – proizvođač samostalno izjavljuje da njegov proizvod zadovoljava sve relevantne tehničke regulative. Ova metoda se najčešće koristi za proizvode s nižim rizikom i kada je moguće provesti internu kontrolu kvalitete.
- Uvozna sukladnost (Import Conformity) – primjenjuje se kada strani proizvođač želi plasirati svoj proizvod na tržište EAEU. U tom slučaju uvoznik mora osigurati da je proizvod testiran i certificiran od strane ovlaštenog subjekta unutar jedne od zemalja članica.
Bez obzira na odabranu metodu, ključni koraci su sljedeći:
- Identifikacija relevantnih tehničkih regulativa za određenu skupinu proizvoda.
- Izvođenje ispitivanja u akreditiranom laboratoriju ili interno, ovisno o metodi.
- Izrada dokumentacije koja potvrđuje sukladnost – certifikat ili izjava.
