U posljednjih nekoliko mjeseci američka vlada najavila je razgovore s dva najveća proizvođača automobila – Fordom i General Motorsom – o mogućnosti korištenja njihovih prekomjernih proizvodnih kapaciteta za izradu naprednih raketnih sustava. Ideja je da se postojeće proizvodne linije, koje trenutno sklapaju teretna vozila i sportske automobile, prilagode za izradu komponenti za rakete Tomahawk i sustav zrakoplovne obrane Patriot. Ovaj potez dio je šire strategije za jačanje domaće obrambene industrije, a u nastavku donosimo detaljniji pregled razloga, načina provedbe i mogućih posljedica.
Zašto se automobilska industrija okreće obrambenoj proizvodnji?
U zadnjih nekoliko godina američki obrambeni poduzeća – među kojima su Lockheed Martin, Boeing i Honeywell – usmjerila su značajna sredstva u otkup vlastitih dionica umjesto u izgradnju novih proizvodnih pogona. To je izazvalo nezadovoljstvo vlade, koja je pod predsjedničkim vodstvom donijela izvršnu naredbu kojom se zabranjuje daljnje otkupa dionica od strane obrambenih poduzeća. S obzirom na to da su zalihe raketa i projektila pod velikim pritiskom zbog tekućih međunarodnih sukoba i povećane pomoći saveznicima, potrebno je brzo povećati domaću proizvodnju.
Automobilski proizvođači posjeduju velike, modernizirane tvornice, visoko automatizirane proizvodne linije i razvijene lance opskrbe. To su resursi koji se mogu relativno brzo preusmjeriti na obrambenu proizvodnju, čime se izbjegava dugotrajno i skupo izgradivanje potpuno novih pogona. Također, iskustvo u masovnoj proizvodnji, kontrola kvalitete i logistika već su dokazani u automobilskom sektoru, što je dodatni argument za njihovo uključivanje.
Kako bi se mogla organizirati proizvodnja raketnih sustava u postojećim pogonima?
Prijedlozi za suradnju između Forda, General Motorsa i obrambenih poduzeća obuhvaćaju nekoliko ključnih aktivnosti:
- Izrada standardnih komponenti – metalnih i kompozitnih dijelova koji se koriste u većini raketnih sustava.
- Poboljšanje spremnosti proizvodnje – prilagodba rasporeda rada i uvođenje dodatnih smjena kako bi se povećala dnevna proizvodna kapaciteta.
- Jačanje lanaca opskrbe – integracija lokalnih dobavljača sirovina i podizanje razine samodostatnosti.
- Uvođenje naprednih tehnika – primjena robotike, 3‑D printanja i digitalnog nadzora kvalitete za smanjenje grešaka i skraćivanje vremena proizvodnje.
- Obuka radnika – specijalizirani tečajevi za rad s materijalima i tehnologijama koje se koriste u obrambenoj industriji.
U praksi bi to značilo da bi se dio proizvodnih linija, primjerice one koje danas sklapaju kamione
