U posljednjih nekoliko desetljeća sve veći broj ljudi odlučuje preuzeti inicijativu i sami sastaviti ili obnoviti svoj dom. Iako se na prvi pogled čini da je to samo praktičan način uštede, znanstvena istraživanja otkrivaju dublje psihološke razloge zbog kojih nas takvi projekti ispunjavaju i stvaraju emocionalnu povezanost s predmetom koji smo sami izradili.
Ideja da čovjek sam izradi ili popravi svoje okruženje nije nova. Još u 17. stoljeću Joseph Moxon objavio je priručnik “Mechanick Exercises” u kojem je detaljno opisao izradu drvenih spojeva, kovačnice i kartografskih alata. Slični “uradi sam” priručnici pojavili su se i u 19. stoljeću, a popularnost takvih aktivnosti doživjela je pravi procvat tek s razvojem masovne proizvodnje i dostupnosti standardiziranih komponenti.
Fenomen poznat kao IKEA učinak opisuje se kao pojačano zadovoljstvo i veća percepcija vrijednosti predmeta koji smo sami sastavili. Psihološki mehanizmi uključuju osjećaj postignuća, otpuštanje endorfina i jačanje identiteta kroz kreativni rad. Kada završimo sastavljanje, predmet nam postaje simbol vlastite sposobnosti i truda.
Ovaj učinak izravno utječe na našu svakodnevicu. Predmete koje smo sami izradili ili sastavili češće čuvamo, brinemo o njima i duže ih koristimo, što smanjuje potrebu za čestim zamjenama i pozitivno djeluje na okoliš. Također, osjećaj ponosa potiče nas na dodatne projekte i potiče širu kulturu održivog života.
Za one koji razmišljaju o vlastitim radovima u kući, korisni su sljedeći savjeti: unaprijed izradite detaljan plan i popis potrebnih alata, odaberite materijale koji su sigurni i prilagođeni vašim vještinama, radite u dobro osvijetljenom prostoru i poštujte sigurnosne upute. Realna očekivanja i postupno povećavanje složenosti zadataka omogućit će vam da uživate u procesu i izbjegnete frustracije.
