Razmišljajući o automobilizmu prošlog stoljeća, sedamdesete godine često se izdvajaju kao posljednje razdoblje u kojem su inženjeri imali primat nad pravnicima i sigurnosnim regulatorima. Iako zvuči kao nostalgija, postoji značajna doza istine u tvrdnji da su tadašnji automobili bili plod vizije i hrabrosti, a ne iscrpnih simulacija sudara i strogo definiranih normi o emisiji plinova. To je bilo doba ogromnih motora, još većih karoserija i potrošnje goriva koja bi današnjeg vozača ostavila zatečenim.
Dizajni su bili jedinstveni, a cijene relativno pristupačne u odnosu na tadašnje prosječne plaće. Međutim, upravo je ta sloboda dovela do stvaranja vozila koja su, s današnje perspektive, potpuno nepraktična i opasna. Sjedinjene Države su u tom razdoblju prošle kroz dvije teške naftne krize, što je, zajedno s uvođenjem strožih ekoloških zakona, označilo polagani kraj takvog pristupa proizvodnji. Ipak, prije nego što su proizvođači potpuno potčinili dizajn zakonodavstvu, stvoreni su pravi dragulji koji su danas legendarni.
Sloboda dizajna nasuprot modernim sigurnosnim normama
Kada pogledamo vozila iz sedamdesetih, primjećujemo potpuno drugačiju filozofiju. Zamislite pickup kamion koji u koritu ima sjedala okrenuta unatrag – rješenje koje je tada bilo praktično za prijevoz prijatelja, ali bi danas bilo potpuno nezamislivo zbog sigurnosnih propisa. Ili pak obiteljske sedane duge gotovo šest metara s podignutim staklenim krovovima. Takva konstrukcija nikada ne bi prošla današnje testove prevrtanja vozila, ali vizualno su izgledali spektakularno i pružali su osjećaj luksuza koji je bio nedostižan u kasnijim desetljećima.
Osim luksuznih limuzina, pojavili su se i neobični koncepti. Postojali su trokotačnici toliko mali da bi danas stali u stražnji dio modernog terenca, kao i prvi pokušaji Volkswagena s SUV modelima koji su bili toliko neobični da tvrtka nije imala ni ideju kako ih nazvati. Svi ti automobili, od ogromnih “kopnenih jahti” s krugom zakretanja kao kod ratnog broda do malih gradskih eksperimenata, imali su nešto što danas često nedostaje: dušu i karakter.
Legende američkog asfalta: Od Eldorada do ogromnih kružera
Teško je pisati o automobilima tog razdoblja bez spominjanja modela Cadillac Eldorado. Ovaj automobil redovito zauzima vrhunac lista kada je riječ o nostalgiji za prošlim stoljeććem. Prvi put predstavljen 1953. godine, Eldorado je prošao kroz brojne redizajne promjene prije nego što je konačno prestao biti proizveden 2002. godine. To je omogućilo američkoj javnosti punih pet desetljeća da se zaljubi u ovaj model.
Eldorado nije bio samo prijevozno sredstvo; bio je statusni simbol. Vlasnicima su bili poznati najbogatiji i najslavniji ljudi svijeta, od Marilyn Monroe i Elvisa Presleya do Franka Sinatre. Posebno se isticao model s otvorenim krovom (cabriolet), koji je svojim ogromnim dimenzijama i raskošnim detaljima definirao pojam luksuza. Danas je gotovo nemoguće zamisliti proizvodnju takvog vozila zbog ogromne težine, ekstremne potrošnje goriva i nedostatka sigurnosnih zona u slučaju sudara.
Kada govorimo o vozilima koja više nikada ne bi vidjela svjetlo dana, moramo spomenuti i ostale “kopnene jahte”. To su bili automobili s ogromnim prednjim prepjesima, hromiranim branicima koji su težili desetine kilograma i unutrašnjostima presvučenim najskupljom kožom i drvetom. Njihov krug zakretanja bio je usporediv s onim kod manjih ratnih brodova, što je parkiranje u modernim gradskim jezgrama činilo praktički nemogućim zadatkom. Ipak, upravo ta neotklonjiva raskoš i nedostatak kompromisa činili su ih posebnima.
Zašto se takvi automobili više ne proizvode?
Postoji nekoliko ključnih razloga zašto bi pokušaj ponovnog uvođenja ovakvih modela danas bio osuđen na neuspjeh. Prvenstveno, sigurnost
