U svijetu modernog filmskog prikazivanja, gdje digitalna tehnologija dominira svakim aspektom produkcije i distribucije, postoji jedan format koji i dalje izaziva gotovo religijsko obožavanje među ljubiteljima sedme umjetnosti. Riječ je o 70mm IMAX formatu, vrhuncu filmskog iskustva koji nudi razinu detalja, jasnoće i vizualnog utjecaja koju nijedan drugi sustav ne može u potpunosti replicirati. Ipak, dok režiseri poput Christophera Nolana nastavljaju gurati granice kinematografije, publika se suočava s teškom stvarnošću: prilika za gledanje filma u ovom formatu postaje sve riđa.
Tehnološki vrhunac u svijetu digitalne dominacije
Nedavni projekti, poput filma “The Odyssey”, donijeli su novu razinu ambicije jer su prvi put u povijesti snimljeni u potpunosti IMAX kamerama. To znači da je svaki kadar osmišljen za ogromna platna, s razmjerom slike koji potpuno obuhvaća vidno polje gledatelja. Međutim, ovdje nastaje problem. Postoji ogromna razlika između filma koji je snimljen za IMAX i kina koje je zapravo sposobno prikazati taj film na originalnom 70mm filmu.
Većina današnjih IMAX kina zapravo koristi digitalne projektore. Iako oni nude visoku rezoluciju i povećani omjer slike, oni ne mogu reproducirati organsku teksturu, dubinu i nevjerojatnu oštrinu koju pruža fizički film širine 70 milimetara. Za istinske ljubitelje kinematografije, digitalna verzija je tek prihvatljiv kompromis, dok je 70mm original pravo iskustvo.
Zastrašujuća statistika: Gdje se zapravo nalazi 70mm IMAX?
Kada pogledamo globalnu mapu, broj dvorana koje posjeduju opremu za projekciju 70mm filma je šokantan. Od tisuća kino dvorana diljem svijeta, postoji svega 41 ekran koji može prikazati ovaj format. To znači da je samo 1,4% svih IMAX sustava zapravo originalnih filmskih projektora.
Raspodjela ovih rijetkih dvorana je krajnje neujednačena. Sjedinjene Države drže više od polovine ukupnog broja s 25 ekrana, ali čak i unutar SAD-a dostupnost je ograničena. Većina njih koncentrirana je u Kaliforniji, dok stanovnici mnogih drugih saveznih država moraju prijeći stotine kilometara samo kako bi doživjeli film na ovaj način.
Izvan SAD-a, situacija je još kritičnija. Preostalih 16 ekrana raspoređeno je na samo šest zemalja:
- Kanada: 9 ekrana
- Ujedinjeni Kraljevstvo: 3 ekrana
- Australija: 1 ekran
- Belgija: 1 ekran
- Češka Republika: 1 ekran
- Francuska: 1 ekran
Zašto se ne proizvode novi projektori?
Logično pitanje koje se nameće jest: zašto jednostavno ne izgraditi više ovih dvorana s obzirom na rastuću popularnost filmova koji koriste ovaj format? Odgovor je zapravo tragičan s tehničke strane. Novi IMAX filmski projektori ne proizvode se već gotovo pola stoljeća.
Problem nije samo u nedostatku tržišne potražnje, već u potpunom gubitku tehničkog znanja i resursa. Prema informacijama iz industrije, mnogi od ključnih dijelova potrebnih za izradu ovih kompleksnih strojeva više uopće ne postoje. Originalni nacrti i tehnička dokumentacija iz doba kada su ovi projektori dizajnirani djelomično su izgubljeni ili zastarjeli do te mjere da ih nije moguće primijeniti u modernoj proizvodnji.
To znači da smo trenutno ovisni o održavanju postojećih strojeva. Svaki kvar na jednom od tih 41 projektora predstavlja ozbiljan rizik, jer zamjenski dijelovi često moraju biti ručno izrađivani ili traženi u starim skladištima diljem svijeta.
Alternative za one koji nemaju pristup
Za većinu nas, putovanje do jedne od rijetkih dvorana nije izvedivo. Srećom, postoje alternative, iako one ne pružaju isto iskustvo. Digitalni IMAX je najčešći izbor; on i dalje nudi veći ekran i bolji zvuk od standardnih kina, ali mu nedostaje “duša
