Toyota Land Cruiser od desetljećima uživa ugled jednog od najizdržljivijih terenca na svijetu. Njegova reputacija izgrađena je na pouzdanosti, sposobnosti upravljanja u najtežim uvjetima i motorima koji prkose vremenu. Ipak, povijest ovog modela krije zanimljive detalje koji često promičuu čak i najstrastvenijim ljubiteljima marke. Jedan od takvih perioda odnosi se na kasne osamdesete i rane devedesete godine, kada je Toyota u seriji 70 koristila dva potpuno različita petocilindrična dizelska pogonska agregata.
Strategija prilagodbe: VM Motori i europsko tržište
Kada danas razmišljamo o Toyoti, zamišljamo strogu kontrolu kvalitete i vlastnu proizvodnju gotovo svakog dijela. Međutim, u razdoblju od 1987. do 1990. godine, situacija je bila drugačija, osobito na europskom tržištu. Kako bi zaobišla tadašnje stroge kvote uvoza u Europu, Toyota je surađivala s portugalskim proizvođačem Salvador Caetano. U njihovim pogonima sastavljali su modele BJ73, u koje je ugrađivan motor VM Motori HR588.
Ovaj 2,5-litreni turbodizel s pet cilindara u redu bio je specifičan izbor. Iako nije bio proizvod Toyotine in-house proizvodnje, omogućio je brendu da ostane konkurentan i dostupan u Europi. Tehnički gledano, ovaj motor generirao je snagu od 98 konjskih snaga pri 4.000 okretaja u minuti, uz okretni moment od približno 220 Nm pri 2.600 okretaja. Iako po današnjim standardima te brojke djeluju skromno, za tadašnje utility vozila u teškim uvjetima, taj je pogon bio sasvim primjeren.
Dolazak 1PZ-a: Toyotina vlastita alternativa
Godine 1990. Toyota je uvela vlastiti petocilindrični dizel, poznat kao 1PZ. Za razliku od prethodnog rješenja, ovaj motor bio je izravan rezultat Toyotine inženjerske filozofije. Razvijen je kao kraća, petocilindrična verzija legendarnog 1HZ motora, koji se smatra jednim od najboljih dizela koje je tvrtka ikada proizvela.
Motor 1PZ imao je zapreminu od 3.469 kubika i maksimalnu snagu od oko 113 konjskih snaga. Njegova prednost nije bila samo u snazi, već i u kompaktnijim dimenzijama u usporedbi s šestocilindričnim verzijama. To ga je činilo idealnim za kraće verzije Land Cruisera serije 70, gdje je prostor u prednjem dijelu vozila bio ograničen. Upravo je ta kombinacija pouzdanosti i dimenzija omogućila modelima poput PZJ70 i PZJ77 da steknu status robusnih radnih strojeva.
Širenje ponude i uvođenje četverovratnih modela
Godina 1990. nije donijela samo promjene u pogonskim agregatima, već i značajan pomak u dizajnu karoserije. Upravo tada je predstavljen prvi masovno proizvedeni četverovratni model serije 70. Produženjem međuosovinske razdaljine Toyota je uspjela povećati kapacitet za putnike i prostor za teret, čime je Land Cruiser postao još svestraniji.
U tom razdoblju kupci su mogli birati između dvije glavne konfiguracije četverovratnih modela:
- HZJ77V: Verzija opremljena snažnim 1HZ motorom, namijenjena najtežim zadacima i maksimalnom teretu.
- PZJ77V: Model s petocilindričnim 1PZ motorom, koji je služio kao osnovna, nešto pristupačnija varijanta za one kojima nije bila potrebna maksimalna snaga šestocilindričnog pogona.
Ova strategija omogućila je Toyoti da pokrije širi spektar potreba korisnika, od profesionalnih istraživača i poljoprivrednika do onih koji su tražili pouzdan obiteljski terenac za teške uvjete.
Zaključak: Naslijeđe prilagodljivosti
Razdoblje u kojem je Land
