U prošlosti je spajanje na internet putem žičanog priključka bilo najpouzdaniji način – dovoljno je bilo priključiti kabel u pravokutni Ethernet priključak i veza je bila uspostavljena. Danas, uz sve tanje i lakše prijenosne računare, taj tradicionalni priključak sve rjeđe možemo naći na uređaju. Zašto se to događa i što to znači za krajnje korisnike?
Fizičke prepreke i veličina priključka
Glavni razlog izostavljanja Ethernet priključka jest njegova relativna veličina. Standardni RJ45 priključak zauzima više od 13 mm u debljini, a uz kućište i mehanizam za umetanje kabela potreban je dodatni prostor. Moderni ultrabook‑i i tanki laptopi često su debeli između 11 i 16 mm, a mnogi od njih imaju zakrivljeni dizajn koji se sužava prema prednjem rubu. U takvom okruženju svaki milimetar je dragocjen, pa proizvođači biraju elemente koje mogu najlakše ukloniti.
Ethernet priključak nije fleksibilan – njegova veličina je ostala nepromijenjena desetljećima. Za razliku od USB‑a, koji je evoluirao od masivnih USB‑A konektora do malog USB‑C standarda, Ethernet nije dobio sličnu modernizaciju. Kada tvrtka želi smanjiti dimenzije uređaja, Ethernet priključak je jedan od prvih kandidata za izostavljanje.
Povijesni razvoj i trendovi smanjenja debljine
Prvi veliki poticaj za izostavljanje Ethernet priključka dao je Apple s modelom MacBook Air. Godine 2008. Steve Jobs je na pozornicu izveo laptop koji je stajao u običnoj koverti – debljine jedva 19 mm. Iako je tehnički bilo moguće ugraditi Ethernet priključak, Apple je odlučio za minimalistički pristup i izostavio ga. Ovaj potez je postavio standard za druge proizvođače, koji su počeli pratiti trend smanjenja debljine i težine.
Windows proizvođači nisu odmah odustali od Ethernet priključka, jer je on i dalje koristan u poslovnim okruženjima i kod korisnika koji zahtijevaju stabilnu vezu. Međutim, kako su se dizajnerske tehnologije razv
