Kada kupujemo novi automobil, jedna od najvažnijih stavki na popisu prioriteta je sigurnost. Većina nas se pri tome oslanja na zvjezdice ili ocjene koje vidimo u brošurama i na internetskim stranicama proizvođača. No, tko zapravo određuje jesu li ta vozila sigurna i na temelju čega se donose te odluke? U svijetu automobilske industrije, dvije institucije igraju presudan ulog u definiranju standarda sigurnosti: NHTSA i IIHS.
Iako oba tijela koriste slične metode, poput sudaraca s manekenima, njihovi ciljevi, načini financiranja i kriteriji ocjenjivanja se značajno razlikuju. Razumijevanje ovih razlika pomaže kupcima da donesu informiraniju odluku i shvate što točno znače oznake sigurnosti na njihovom budućem vozilu.
NHTSA: Vladin pristup sigurnosti na cestama
Nacionalna uprava za sigurnost cestovnog prometa (NHTSA) je američka vladina agencija čiji je primarni cilj smanjenje broja smrtnih ishoda i ozljeda na cestama. Njihov rad na testiranju vozila započeo je još 1978. godine, kada su se testovi ograničavali isključivo na frontalne udarce. S vremenom je njihov program evoluirao u ono što danas nazivamo Program ocjenjivanja novih automobila (NCAP).
NHTSA koristi sustav od jedan do pet zvjezdica, gdje pet zvjezdica predstavlja najviši stupanj sigurnosti. Kako bi osigurali maksimalnu objektivnost, testiranja provode nezavisne tvrtke na različitim lokacijama. Njihov opseg je impresivan; tako su u 2025. godini odabrali 37 vozila za izravno testiranje, no s uračunavanjem modela koji nisu pretrpjeli značajne promjene, tvrde da njihove ocjene pokrivaju čak 87% svih novih vozila dostupnih na tržištu.
IIHS: Nezavisni nadzor osiguravatelja
S druge strane imamo Institut za sigurnost cestovnog prometa (IIHS), koji nije vladina agencija, već neprofitna organizacija koju u potpunosti financira industrija automobilskog osiguranja. Budući da osiguravatelji izravno profitiraju od sigurnijih vozila (jer su manji troškovi odštete), IIHS ima snažan motiv provjeriti koliko su automobili zapravo izdržljivi u stvarnim uvjetima.
Za razliku od NHTSA-e, IIHS godišnje testira više od 100 najpopularnijih modela. Umjesto zvjezdica, oni koriste opisne kategorije za ocjenjivanje različitih aspekata sigurnosti:
- Dobar (Good): Najviši stupanj zaštite putnika.
- Prihvatljiv (Acceptable): Solidna zaštita, ali s prostorom za poboljšanje.
- Marginalan (Marginal): Zaštita je nedovoljna u određenim scenarijima.
- Loš (Poor): Vozilo ne pruža zadovoljavajuću razinu sigurnosti.
Najprestižnije priznanje koje automobil može dobiti od ove organizacije je oznaka Top Safety Pick+, koja signalizira vrhunsku razinu zaštite putnika i pješaka, kao i vrhunske sustave prevencije nesreća.
Vrste testova i simulacije sudara
Obje organizacije koriste sofisticirane manekene kako bi simulirale ljudsko tijelo, ali njihovi scenariji se razlikuju. Cilj je replicirati najčešće i najopasnije vrste prometnih nesreća kako bi se utvrdilo kako se karoserija vozila deformira i koliko se energije prenosi na putnike.
Frontalni i bočni udarci
NHTSA provodi frontalni test udarca u fiksnu prepreku pri brzini od približno 56 km/h, što simulira sudar s drugim vozilom slične težine. Također provode test bočnog udarca u stup (pri brzini od oko 62 km/h) i test bočnog udarca u barijeru (pri 32 km/h), što simulira udarac u elektro-odvodni stup ili sličnu usku prepreku.
Stabilnost i prevrtanje
Osim izravnih sudara,
